Tema mojih kolumni je najčešće važnost očuvanja porodice kao osnovne ćelije društva.
Naime, u prethodnom periodu kada mi je u fokusu bila karijera i profesionalno napredovanje mnogo više pažnje sam obraćao na dnevnu politiku i kretanja u društvu, ali sada kad za manje od mjesec dana trebam postati otac zaista shvatam da je porodica ključan segment svakog ostvarenog pojedinca, jer se bez porodice ne može biti ostvaren.
Upravo zbog toga nazadne ( da ne kažem pozadinske ) strukture na svaki način udaraju na porodicu ne bi li nas ostavili neostvarenim i u trci za manje važnim stvarima zbog kojih su većina današnjih donosioca odluka (pogotovo proevropske promisli ) prodali dušu i još po nešto što se nalazi,sa zadnje strane, nešto južnije od duše.
Naime, većina današnjih muškaraca se feminizovala zahvaljujući nenormalnim politikama koje smo uvezli, a o čemu sam pisao u jednoj od prethodnih kolumni, i dobili smo društvo koje je sve osim normalno, a kamoli tradicionalno.
Ali, da se ne ponavljam a i da sačuvam mentalnu higijenu, pogotovo u svijetlu činjenice da ne izdvajam baš malu svotu novca da psihički izdržim ovaj psihološki teror koji sprovodi dio kamarale mediokriteta proevropske misli koji su se potpuno aksidentalno dočepali vlasti.
Dakle, uspjeh muškarca se ne mjeri brojem lajkova na društvenim mrežama, niti brojem funkcija koje ima, pa ni brojem nula iza cijelog broja na žiro-računu, niti brojem djevojaka koje je imao već se mjeri samo i isključivo širinom osmjeha i zagrljaja sa kojim nas naša žena i djeca sačekaju kad se vratimo kući.
Pravi muškarac nije onaj koji posjeduje i dijeli materijalnu vrijednost, već onaj koji stvara novu vrijednost, u ovom kretenoidnom dobu baštini tradicionalne vrijednosti i koji gradi dom sa ljubavlju i pažnjom.
Potvrda se ne traži od drugih, od kolega, poslodavaca a ponajmanje ne od manipulativnih, proevropskih probisvjeta šupljih gaća i zadnjice kroz koju duvaju vjetrovi, već se potvrda vidi iz osmjeha i pogleda moje žene i djeteta.
Što prije shvatimo da nije ni najmanje važno šta će neki partijski sendvičar krijući se iza novinarske legitimacije napiskarati, da nije važno šta će neki ameboid iz NVO da istrtlja, a tek nije važno šta će neki aksidentalni političarčić da kaže, već da je jedino važno da sačuvamo porodicu od današnjih Bože me sakloni vrijednosti i da imamo podršku svoje porodice kojoj se moramo maksimalno okrenuti, prije ćemo kao društvo napredovati.