U bezbjednosnom rječniku postoji jasan pojam – eskalacija prijetnje. Ona počinje relativizacijom, nastavlja se targetiranjem, a nerijetko završava nasiljem. Upravo zato je krajnje neodgovorno kada nosilac javne funkcije, poput poslanika PES-a Miodraga Lakovića, na mreži X nekorektno i zapaljivo komentariše rad novinara Mladena Stojovića.
Stojović nije „običan“ novinar u smislu lakih, dnevno-političkih tema. U svojoj emisiji „Kontroverza“ on se godinama bavi najosjetljivijim bezbjednosno-društvenim pitanjima – organizovanim kriminalom, zloupotrebom institucija, političko-kriminalnim vezama i sistemskim slabostima države. To su teme koje, po svim bezbjednosnim procjenama, nose visok rizik po onoga ko ih javno otvara.
Zbog tog rada, Mladen Stojović nije ostao samo na nivou verbalnih prijetnji. On je već bio fizički napadnut, brutalno pretučen u svom stanu i po mom mišljenju, to nije bilo upozorenje već pokušaj ubistvs. To je činjenica koja svaku javnu riječ o njemu mora staviti u poseban kontekst. U tom smislu, neodmjerene i nekorektne poruke poslanika nijesu samo stvar ličnog ukusa ili političkog stila – one predstavljaju bezbjednosni problem.
U profesionalnoj bezbjednosnoj analizi, javno diskreditovanje pojedinca koji se već nalazi u zoni povećanog rizika može djelovati kao signal. Signal onima koji u novinarima vide prepreku, a ne korektiv. Signal da je meta legitimna. Država koja to ne razumije – ili se pravi da ne razumije – igra se vatrom.
Posebno je problematično kada targetiranje dolazi iz institucija vlasti. Poslanik ima političku moć, javni autoritet i publiku. Njegove riječi imaju težinu. Kada se one koriste za napad na novinara koji se bavi osjetljivim bezbjednosnim temama, to prelazi granicu slobodnog govora i ulazi u zonu ugrožavanja.
Ako postoji neslaganje sa radom emisije „Kontroverza“, odgovor mora biti institucionalan i argumentovan. Sve drugo liči na pritisak. A pritisak na novinare u bezbjednosno osjetljivom društvu kakvo je crnogorsko nikada nije bezazlen.
Ovo nije odbrana jednog novinara. Ovo je upozorenje. U bezbjednosnoj terminologiji, ignorisanje ovakvih pojava zove se propust u prevenciji. A cijena takvih propusta u prošlosti je već plaćena – i to preskupo.
Zato je odgovornost na onima koji imaju moć da biraju riječi. Jer riječi, naročito kada dolaze iz institucija, mogu biti prvi korak ka nečijoj stvarnoj ugroženosti.
Da bi ,,ugasili” Mladena, moraćete i nas ostale!!!