„Pravda ( Justicija ) je slijepa!!! To ne znači da ne vidi, već da čvrsto stoji na putu prava, pravde i pravednosti vodeći se principom pravednosti i zakonitosti. U Crnoj Gori ona nije slijepa već je klinički mrtva – i to je, na žalost svih nas, postao aksiom!!!
Ali, da objasnim zbog čitalaca koji ne dolaze iz pravne struke kao ja, pa ću na primjerima iz prakse najbolje ukazati.
Prije dvije godine imali smo situaciju na Pravnom fakuktetu gdje je od strane rektora ukazano na nezakonitosti prilikom zapošljavanja asistenata u nastavi a o čemu sam govorio u jednoj od televizijskih emisija i sad bih ponovio svoj stav – ako na samom ,,izvoru“ gdje budući pravnici, advokati, tužioci i sudije svjedoče nezakonitostima i pritom su iste očigledno prihvaćene od strane rukovodstva ovog fakulteta, janso je kakve pravnike, advokate, tužioce i sudije ovaj fakultet u budućnosti ( ali i u prošlosti ) iznjedrava. Čast izuzecima, ali ta manjina koja je metastazirala pravnu struku je ipak postala većina što ću u narednom objasniti.
Na istom fakultetu je zabranjeno učešće dvojici advokata na studentskom panelu jer se, gle Boga ti, njihovo razmišljanje ne dopada dijelu NVO sektora. Brže – bolje, zabranjeno im je učešće.Napominjem – samo zbog toga što se ne zalažu za iste ,,vrijednosti“ kao dio NVO sektora koji, očigledno, ima veću težinu od nepobitne činjenice da su ova dva advokata jedni od najboljih, ne najpoznatijih, nego zaista suštinski najboljih pravnika u Crnoj Gori.
Činjenica da se ,,osnov sumnje“ u jednom od predmeta od strane naših tužilaca može naći u obavještenju prikupljenom od od građanina koji je
upozoren na odgovornost davanja lažnog iskaza, dovoljno govori o stručnosti istih a nasuprot tome stoji, na primjer, video-nadzor koji nedvosmisleno utvrđuje istinu ( koji je, čisto napomene radi – duže od godinu tavorio u prašnjavim policijskim fiokama), dovoljno govori o stepenu poštovanja Zakona ali i same pravde u konačnom, koja je zapravo u zapećku, jer se ovdje radi o pravu, a ne pravdi jer ne postoji ni jedan Zakon, osim donekle Dušanovog Zakonika, koji garantuje određeni stepen pravde. Napomenuo bih, kada je riječ o ovom predmetu konkretno da taj građanin nikad nije odgovarao za davanje lažnog iskaza, iako je nedvosmisleno dokazano da je dao lažan iskaz.
U javnost je izašla prepiska jednog od perjanika NVO sektora ( upravo na portalu Borba ) kako ta osoba uči počinioca KD kako da izbjegne ruku
Zakona, tužilaštvo se nije oglasilo. Ni Osnovno ni Više tužilaštvo. Valjda zbog toga što se radi o osobi koja je godinama vedrila i oblačila crnogorskim NVO sektorom.
Imamo situaciju koja se desila ranije – poslanik tadašnjeg saziva Skupštine je bez skinutog imuniteta ,,stavljen“ u pritvor. Obrazloženo je da ,,stavljanje“ u pritvor nije lišavanje slobode i ta pravna kvalifikacija je tek tako prošla. Ponoviću – STAVLJEN u pritvor.
Pravno nasilje koje je tokom afere ,,državni udar“ izvršeno je nezapamćeno od Kafke na ovamo i opet, narodski rečeno ,,izio vuk magarca“ dovoljno je reći.
Činjenica da bivša sutkinja Ustavnog suda prvo zatraži otpremninu, a potom se dosjeti da tuži Skupštinu Osnovnom sudu a da pritom ne zna da je Osnovni sud apsolutno nenadležan kada je riječ o radnjama shodno ustavnim ovlašćenjima, dovoljno govori koji stepen ,,sljepila“ je postojao u Crnoj Gori – ali, ne Justicijinog, već pravnog sljepila kod onih koji su dužni bili da budu slijepi na pritiske a širom otvorenih očiju prilikom sprovođenja Zakona.Čitaocima koji ne dolaze iz pravne struke bih napomenuo da se radi o sudiji USTAVNOG suda a ne nekom ko je pravno neuk, a Ustav je najviši pravni akt, pa sad možete znati ko je nama bio jedan od čuvara Ustava!!!
Uz dužni pijetet prema žrtvi i porodici i prijateljima pokojnog Mrdaka, ta situacija predstavlja flagrantni primjer u kom stadijumu se nalazi Justicija – direktor Uprave policije javno tvrdi da je nedvosmisleno dokazano ko su izvršioci odnosno saizvršioci zločina iz koristoljublja, Viši sud oslobađa uz obrazloženje da je Više tužilaštvo krivo. Brže – bolje, Sindikat tužioca reaguje i medijski odgovara Sudu i u tom medijskom prepucavanju se gubi ključna stvar u kojoj je suština – đe je pravda za pokojnog čovjeka? Đe je pravda za porodicu i prijatelje? Đe je pravda uopšte za bilo koga u Crnoj Gori?
Po mom mišljenju koje formiram na osnovu mog ličnog, ali i profesionalnog iskustva u oblasti prava, jer sam zbog medijske i bezbjednosno – obavještajne hajke morao nakon magistrature u oblasti bezbjednosti doktorirati u oblasti prava kako bih uspio izaći na kraj sa medijsko-pravnom hajdučijom protiv mene koja je poslednje tri godine sorovođena, mogu sa punom odgovornošću reći – pravda je bila, odnosno trebala je biti izvorno slijepa kako sam na početku objasnio, ali sad je klasično klinički mrtva i sve je bliža momentumu u kojem građanima Crne Gore možemo izjaviti saučešće za pravdom… a tada će biti kasno…“