Nekada su Crnogorci bili ratnici. Danas su digitalni ,,heroji”. Nekada se ginulo za dom, porodicu i čast. Danas se “bore” za lajk, share i osjećaj da su nekome zasjeli za vratom — iz udobnosti fotelje, sa Wi-Fi vezom i praznim pogledom.
I, iskreno, totalni urnebes: bivši režimski pregaoci me zovu “nasilnikom” i “kriminalcem”. Fantastično! Kada Vas oni čije su perjanice u ,,dolini mira” tako nazivaju onda znate da ste na pravom putu.
Još komičnije je kada se novopridošli, patetični propagandisti i mentalni kikirezi pimpekolikog oblika oličeni u nekoliko predstavnika vlasti, trude da šire iste etikete. To izgleda kao djeca koja kopiraju loše memeove, misleći da su duboki i važni. A duboka je samo njihova plitkoumnost i želja za ostvarenjem koje ni politički nisu uspjeli da zadovolje.
Ali problem nije u njima. Problem smo mi: društvo koje je odlučilo da zamijeni ratnike tipkačima. Gdje god pogledaš — selfiji, CAPS LOCK, ego-tripovi, “junačke” objave, prijetnje i moralne osude. Sve je spektakl, ništa stvarno. Kad ih pozoveš da učine išta uživo — nestaju kao duhovi. Hrabrost je postala roba koja se mjeri klikovima, muškost — filter na profilnoj slici, a porodica — šala koju niko ne shvata ozbiljno.
Suština muškog svijeta je nestala: odgovornost, snaga, karakter, tišina koja vrijedi više od hiljadu riječi — sve je zamijenjeno galamom. Digitalni ratnici urlaju kao da brane dom, ali ne brane ništa, osim svog ega. I dok tipkaš “junačke” komentare, kuća ti se raspada.
Crnogorsko društvo danas izgleda kao pozorište apsurda: svako galami, svako prijeti, svako se osjeća važnim — ali niko ništa ne rješava. Junak se mjeri brojem notifikacija, a ne djelima. Hrabrost traje dok traje baterija, muškost traje dok traje samopouzdanje u feedu.
I, naravno, rezultat je katastrofa: porodica propada, moral nestaje, a blud i besprizorne vrijednosti cvjetaju kao narcisi u aprilu. Nismo izgubili ratnike zato što ih nije bilo ili ih nismo imali, nego zato što smo ih zamijenili cirkusom tipkača, patetičnih propagandista i lažnih moralista.
A kad baterija padne na 1%, nestaje i njihova “snaga”. Ostaje samo ogoljena, hladna, brutalna istina: ovo što danas zovemo muškošću, junakom i hrabrošću — ništa od toga ne vrijedi. Screenshot junaštva bez verzije uživo.
Crna Gora danas: zemlja u kojoj je pojava važnija od sadržaja, lažna hrabrost glasnija od karaktera, a tipkači ponosniji od ljudi koji nešto stvarno grade.
I to je dijagnoza: surova, sarkastična i kompletno neukrašena.
Nema heroja.
Samo smiješno, glasno i beskorisno društvo koje misli da tipkanje znači junaštvo a da je analna speleologija najvažnija fizička aktivnost u njihovim promašenim životima!!!