,,Proučavajući geopolitiku sa mikro i makro nivoa došao sam do zaključka, kao i mnogo veći umovi od mene, da je satanistička agenda najlakše uspjela da se infiltrira na ,,mala vrata“ u društvo i da polako ali sigurno razara društvo kroz, na prvi pogled, ne toliko bitne stvari.
Krenuću redom.
Ne toliko davno smo svi nedelju smatrali praznikom, danom za odmor i većina stanovništva je išla u crkvu, a oni koji nisu išli u crkvu, bi sa porodicom i prijateljima provodili vrijeme.
Malo po malo, to vrijeme se zamjenjivalo raznim drugim aktivnostima i bezazleno pivo sa društvom je zamijenjeno lakšim drogama poput marihuane da bi kako vrijeme odmiče, kokain zauzeo primat.
Ovdje dolazimo do ključnog momenta – upotreba kokaina i njegovih derivata je postala opšte prihvaćena i time smo zapali direktno u satanističku agendu i to ću detaljno da objasnim.
Od devedesetih pa na ovamo se malo po malo satanistička agenda plasira preko malih ekrana, preko NVO i ,,umjetnosti“ gdje su se granice pomjerale – polako je postao opšte prihvaćen protiv prirodni blud, istopolni seksualni odnosi i masovna konzumacija raznih psihoaktivnih supstanci koje potpuno dezavuišu kontakt sa stvarnošću i mozak popušta, a što dovodi do uklanjanja svih moralnih, objektivnih i tradicionalnih granica.
Konkretno, konzumacijom kokaina koji je, kako rekoh, postao opšte prihvaćen uz velike količine alkohola stvara se nenormalna euforija u mozgu i tijelu osobe i ona na svaki način pokušava da taj adrenalin izbaci iz sebe što najčešće bude kroz seksualne anomalije.
Kako to na primjeru izgleda:
Imate personu koja se bavi određenim poslom i ima novca, dok takođe ima neprirodne i bolesne potrebe za istopolnim odnosima, čudnim seksualnim anomalijama i u globalu pati od kvalitativnog poremećaja. Zahvaljujući tome što nam je društvo osiromašeno, porodica oslabljena – da ne kažem uništena, mlade osobe prihvataju učešće u tim nenormalnim igrarijama ali
nakon konzumacije veće količine alkohola, potom kokaina i njegovih derivata nakon čega su im moralne granice dovoljno pomjerene da učestvuju u bolesnim seksualnim aktivnostima, za šta nerijetko i dobiju novac.
Ovi mladi ljudi, shvativši u čemu su učestvovali, najčešće se posrame i pokušaju da zaborave, ali zov kokaina i novca u najvećem broju slučajeva bude jači i oni se opet nađu u tom bolesnom krugu seksualnih devijacija i malo po malo postanu imuni na to već se prepuste kokainu i tom opštem haosu.
Zbog toga je kokain toliko dostupan i zbog toga nam mladi ljudi masovno stupaju u bolesne odnose zbog čega ostaju trajno osakaćeni, kako mentalno tako i fizički, što nam rezultira stanjrm kakvo imamo – na ulici je petkom i subotom veče, a sve više i drugim danima, više drogiranih nego pijanih, više pijanih nego trijeznih a najmanje je normalnih mladih ljudi koji teže porodici, zaposlenju i izvornim tradicionalnim vrijednostima.
Krajnje je vrijeme da propagandiste ove stanističke i bolesne agende sabijemo nazad ispod kamena ispod kojeg su izgmizali ili vratimo u pećine odbačenosti jer narkoman sa bolesnim tendencijama i prljavim novcem nije, ne može niti smije biti uzor našoj omladini i moramo učiniti sve da sačuvamo svoju djecu, porodicu i budućnost ovog društva od bolesnika“.