Nema ozbiljnog demokratskog društva bez civilne kontrole službi bezbjednosti. Isto tako, nema ozbiljne države ako se svaka optužba protiv bezbjednosne službe unaprijed proglašava dokazom krivice. Upravo je to dilema koju otvara posljednji zahtjev grupe nevladinih organizacija za hitan nadzor nad ANB-om, povodom navoda o nezakonitostima i postupanja prema novinarkama CIN-CG.
Odmah da bude jasno: ANB treba dodatno profesionalizovati, depolitizovati i očistiti od svih kadrova koji eventualno zloupotrebljavaju položaj. To je interes države, a ne bilo koje partije ili interesne grupe. Međutim, upravo zato što je riječ o instituciji od ključnog značaja za nacionalnu bezbjednost, prema njoj se mora postupati odgovorno, a ne kroz medijske presude i političko-aktivističke kampanje.
Problem sa dijelom NVO sektora nije u tome što traži kontrolu. Kontrola je legitimna i potrebna. Problem nastaje kada se zahtjev za kontrolom pretvori u javnu osudu prije nego što su nadležne institucije utvrdile činjenice.
U saopštenju koje prenose mediji, određene NVO već govore o “pritisku na medije”, “zastrašivanju” i “napadu na pravo građana da budu informisani”, iako se istovremeno vodi spor oko toga da li je direktor ANB-a imao pravo da koristi zakonske mehanizme zaštite institucije kroz podnošenje prijave.
U pravnoj državi niko ne smije biti iznad kritike, ali ni iznad prava na pravnu zaštitu. Ako novinari imaju pravo da objave informacije od javnog interesa, onda i državni funkcioner ima pravo da smatra da je prekršen zakon i da se obrati tužilaštvu. Konačnu riječ ne daju ni NVO ni mediji, već nadležni organi.
Posebno zabrinjava tendencija da se ANB tretira kao unaprijed kompromitovana institucija. Takav pristup može donijeti političke poene ili medijsku pažnju, ali dugoročno slabi povjerenje u bezbjednosni sistem države. Crna Gora se nalazi u kompleksnom bezbjednosnom okruženju, suočena sa organizovanim kriminalom, stranim obavještajnim uticajima i brojnim regionalnim izazovima. U takvim okolnostima odgovorna kritika službi je nužna, ali njihova kontinuirana delegitimizacija nije.
Dio NVO sektora godinama insistira da institucije rade svoj posao. Međutim, kada se pokrenu formalne procedure, često se stvara utisak da se prihvata samo onaj ishod koji potvrđuje prethodno formirani narativ. To nije borba za vladavinu prava, već pokušaj da se javni pritisak koristi kao zamjena za institucionalni postupak.
ANB nesumnjivo mora biti pod demokratskom kontrolom. Mora odgovarati za eventualne propuste. Mora biti otvorena za parlamentarni i zakonski nadzor. Ali jednako tako mora biti zaštićena od kampanja koje svaku optužbu pretvaraju u presudu, a svaku odbranu institucije u dokaz krivice.
Demokratija ne počiva na tome da vjerujemo ANB-u bez rezerve. Ali ne počiva ni na tome da vjerujemo svakoj optužbi bez dokaza. Između ta dva ekstrema nalazi se ono što se zove vladavina prava.
Ako želimo profesionalnu ANB, onda moramo insistirati na činjenicama, procedurama i odgovornosti. Ne na hajkama. Jer država ne postaje jača kada se njene službe štite od kritike, ali ne postaje jača ni kada se njihove navodne greške proglašavaju dokazanim prije nego što ih iko nadležan ispita.
Kolumna – dr sci Mitar Radonjić