Gledajući političku scenu u Crnoj Gori primjećujem jedno – nesposobni su daleko, čini mi se predaleko dogurali i onda sa tih pozicija sebi daju za pravo da direktno diskriminišu najbrojniju narodnost u Crnoj Gori.
Može li, zaboga, to biti boljka starih dana kad su onako nesposobni, ali partijski podobni, radili u nekim privatnim firmama poznatim po svojoj lojalnosti i sijenci nad njom bivšeg režima sa kojim dijelu mržnju prema svemu što nosi prefiks srpskog?
Duško Radović je to lijepo rekao: ,,Mnogi nesposobni ljudi su daleko dogurali. Ko je nesposoban može raditi sve. Sposobni rade ono što umiju.“ U ovih par Radovićevih riječi je zaista najbolje opisana fenomenologija ,,goveda na krovu“, odnosno pojave određenih individua koje su ,,isplivale“ nakon ,,potopa“ bivšeg režima, ali su se ubrzo deklarisale
kao anti-srpski faktor iako, istini za volju, da nema tog srpskog faktora u Vladi u kojoj bivstvuju ne bi bilo ni ,,individua“.
Kakav paradoks, zar ne? I poslije njih, ponovo oni, doduše u ,,lajt“ verziji, ali ipak tu.
Nekako, čini mi se da je vrijeme i za širu sliku, sad kad razjasnismo fenomenologiju ,,goveda na krovu“ i tu širu sliku bih iskazao jednom poemom Vladislava Petkovića Disa, za koju smatram da idealno opisuje činjenično stanje u kojem se nađosmo, pa da na narednim izborima ipak mi glasamo za naše, naše provjerene i da ne ulazimo u avanture sa evropskim
vrijednostima jer se pokaza da su zaista ,,evropske“ nam, evo kako vidimo, brane da govorimo sopstvenim jezikom, onim istim kojim su i oni u kampanjama govorili i prevarili narod Crne Gore:
,,Od pandura stvorili smo velikaše, dostojanstva podeliše idioti, lopovi nam izrađuju bogataše, mračne duše nazvaše se patrioti. Od pandura stvorili smo velikaše. Svoju mudrost rastočismo na izbore, svoju hrabrost na podvale i obede, budućnosti zatrovasmo sve izvore, a poraze proglasismo za pobede. Svoju mudrost rastočismo na izbore…“