Postoje ljudi koji u tvoj život ne uđu bučno, nego tiho — ali s vremenom shvatiš da je upravo ta tišina promijenila sve. Jelena je u moj život ušla tako, nenametljivo, s osmijehom koji nije tražio ništa, a dao mi je sve. Nisam odmah znao da će to biti trenutak koja mijenja mene, moj svijet, moje poimanje ljubavi, ali sam brzo shvatio – bila je to promjena koja je počela pogledom i nenametljivim osmjehom, a završila smislom.
Ona me naučila da ljubav nije samo strast ni prolazni osjećaj, već svakodnevna odluka. Da voliš i kad je teško, da prećutiš ponekad kad riječi ne pomažu, da budeš tu i kad nisi savršen i uz onoga koji nije savršen. Uz Jelenu sam naučio da nježnost nije slabost, već snaga koja liječi i najdublje tišine — pogotovo one tišine koje znače sve…
A onda je došla Mihaela. Naša ćerka. Naš nastavak, ali i naš ponovni početak. Taj trenutak kada sam je prvi put uzeo u naručje — to je bio susret s ljubavlju koja ne traži objašnjenje. Sve što sam znao o životu stalo je u taj pogled malenih očiju koje su me prepoznale i prije nego što sam izgovorio ijednu riječ. Samo riječima neopisiv osjećaj…
Jelena i Mihaela — dvije svjetlosti koje su promijenile način na koji gledam svijet i svjetlost koja svakodnevno osvjetljava moj put. U njima vidim toplinu doma, razlog svakog truda, smisao svakog dana. Kad ih pogledam, sve brige postaju manje, a ono što je istinski važno postane kristalno jasno dok istovremeno sve ono bočno i manje važno nestane iz vidokruga…
Ne mogu reći da je uvijek lako, pogotovo nije bilo lako biti uz mene kad se sve što sam dotakao rušilo i nestajalo, onda kad su svi bili protiv a Jelena za!!! Ljubav nije bajka, ali jeste najiskrenija stvarnost koju čovjek može živjeti. Ponekad je tiha, ponekad umorna, ali uvijek prisutna — kao svjetlost koja ne prestaje da sija, čak ni kad se čini da je sve drugo mračno…
Zahvalan sam što su baš one moja istina, moje ogledalo i moj put. U njima nalazim sebe, onog boljeg, smirenijeg i potpunijeg čovjeka. I kad pomislim na budućnost, ne mjerim je prošlim uspjesima ni planovima — već vremenom provedenim s njima, s tom toplinom koja se ne može kupiti, već samo živjeti. Vrijeme brojim od dana kad sam je prvi put poljubio…
Jer sve što jesam, i sve što želim biti je stalo u njihovim očima…