Više se u Crnoj Gori o sektoru bezbjednosti kao jedinstveno uređenom dijelu vlasti koji je dužan da obezbijedi unutrašnju i spoljašnju bezbjednost ne može govoriti.
Naime, više se ne može govoriti ni o političkim razlozima za kritikovanje sektora bezbjednosti jer više nema šta da se kritikuje.
Svjedočimo apsolutnom nesnalaženju ključnih ljudi koji vode sektor bezbjednosti i koji imaju manjak znanja i iskustva u ovoj oblasti ali su zahvaljujući politici, političkom populizmu i igri slučaju dospjeli u situaciju da se bave najvažnijim dijelom vlasti.
Sektor bezbjednosti posmatraju kao igračku i ponašaju se kao mala djeca u prodavnici igračaka – sad ćemo malo ANB, pa ćemo SPO, pa ćemo odeljenja bezbjednosti, pa ćemo malo fotografisanja i snimanja video spotova u kampu specijalne jedinice.i tako dalje. Tako se sektor bezbjednosti n3 vodi, tako se ne čuvaju građani i tako se ne čuva država. Tako se ne čuva ni svoja fotelja, na kraju krajeva, što im je i jedino bitno.
Svjedočimo klasičnoj zloupotrebi bezbjednosnog sektora, imenovanjima lica koja dodirnih tačaka sa sektorom bezbjednosti imaju koliko i ja sa nuklearnom fuzijom, smjeni iskusnih načelnika i diskriminisanju onih koji žele da rade, političkim zapošljavanjima nesposobnih pojedinaca, zloupotrebi ovlašćenja u medijske svrhe, targetiranja nepodobnih a sve u cilju samopromocije.
Svjedočimo odbijanju svakog zdravog savjeta, svake zdrave inicijative i pogotovo blokiranju svih procesa koji bi vodili do profesionalizacije sektora bezbjednosti i isti je ostao u raljama nesposobnosti i političkog šićarenja.
Sve u svemu, Crna Gora očigledno više nema ni policijski aparat, ni obavještajnu a ni kontra-obavještajnu zaštitu jer smo obezglavili policiju na lokalu, unizili policijskog službenika, specijalne jedinice ( to što nam je ostalo ) služi u promo svrhe i za snimanje spotova i treniranje strogoće po primorju, a tajna policija nam služi da pratimo novinare i ona lica za koja se misli da znaju i umiju više od samih orvaka bezbjednosnog sektora.
Ona Dositejeva najboljr ocrtava stanje u sektoru brzbjednosti – ,,Knjige, braćo moja, knjige a ne zvona i praporci”, mada i ona narodna ,,Prazan sud najviše zvoni” bo sasvim korektno opisala rukovodstvo bezbjednosnog sektora Crne, da crnja biti ne može, Gore – a ni gore, rekao bih!!!