Nekoliko dana nisam slova napisao, bavio sam se naukom pa je red i da malo predahnem i zabavim se onim što jako volim da radim – pisanjem.
Dok sam bio dijete, mada i sada jednako, volio sam domaću kinematografiju. Posebno Tesnu kožu, Žikinu dinastiju i slične filmove.
Odlučih da pogledam jedan od djelova Tesne kože i muzika iz filma me podsjetila na nešto u tolikoj mjeri da sam zaustavio film i dao se u razmišljanje.
“…O Bože, kako iz tesne kože, kako do svoje duše, kad stežu nas i guše; o Bože, glava k’o zvono zvoni, šavovi pucanju skloni – pucaju k’o baloni…”
Sjetih se – pa čovječe, ovo je danilovgradska zbilja…
Ex, kako da pročitani zaustavi čitanje, kako da se stane sa informacijama, glava boli, porodica pita, prijatelji zovu – kako da zaustavi nezaustavljivo?
Dosjeti se – po starom običaju potražiće brata lažova, “starog prdonju” koji služi ni za šta drugo do da zalaje kad treba, da kreira lažnu aferu, da izvrne činjenice i da zahvaljujući sjedoj bradi i ćutucima koji ga ne poznaju pokuša sebi dati na značaju a ne shvata da mu “stari prdonja” sad samo dodaje težinu na sidru laži, obmane i alavosti i vuče ga na dno…
“Stari prdonja” je završio svoju peksinu karijeru i u zavisnosti od raspoloženja je pitanje kad će dobiti “srebrne narukvice”, dovoljno toga je spremno za 2 do 5 godina a ovaj koji mu je tražio uslugu će svoje dobiti u pravo vrijeme – kad bude proglašena lista na kojoj će biti kandidat za odbornika.
Do tada – “muzika nek’ svira, on je platio…”
“…Samo lova nešto znači, od nje niko nije jači, vrednija od svih zanata – lova otvara sva vrata, to je to…”
Nažalost – u očima političkog i svakog drugog konvertita to je to. Pisao je po društvenim mrežama da bi neko imao legitimitet mora se prvo “probati” na izborima – tako je, slažem se. Lai on je odmah brže-bolje otrčao kod njih i namjestio se. Legitimno – ali ne zadugo.
“…Plaćaš račun za tuđ greh – njima provod, tebi ceh; a kad postane ti jasno već si gotov, već je kasno…”
Uzalud sam do sad tri puta krajnje prijateljski pokušao da mu ukažem da je krenuo pogrešnim putem. Eto, prije neki dan – uzalud. Platio je već mnogo tuđi ceh, a nije “pri što će” kako kažu. Doduše, ne samo kako kažu, nego i kako snimiše, kopiraše i poslaše.
Ali dobro, za godinu i par mjeseci će “Šef” opet na stare staze ali ovog puta nisam siguran da će karta političke naivnosti da prođe. Prošli put smo bili korektni, ovog puta svima po zaslugama.
Važno je znati da ništa nije slučajno, pogotovo ne u Crnoj Gori, pogotovi ne u Danilovgradu. Možda nije slučajnost ni to što pogledah Tesnu kožu… možda ste pogrešili broj, ali ste dobili onog koga ste tražili. A dobićete i ono što ste tražili…