Vaskrs je poseban dan kada se sa simbolikom sjećamo Hristovog stradanja za nas grešnike. Ove godine, poslije dužeg vremena, zajedno sa našom braćom rimokatoličke vjeroispovijesti slavimo Vaskrs, odnosno Uskrs, na isti dan.
Upravo ovo zajedništvo treba da nam bude pokazatelj da moramo biti složni, da moramo odbaciti sve one vještački izazvane i nametnute razlike – jer imamo čemu da se radujemo.
Trebamo se sjećati Onog koji je umro u teškim mukama da bismo mi živjeli. Onog koji se nije svetio već je oprostio. Onog čija je duša zaliječila mnoge i pokazala pravac istine i pravde.
Nije lako biti ispravan u teškom vremenu iskušenja, pogotovo ne u duboko polarizovanom društvu poput našeg – crnogorskog. Ali je moguće, ako svi budemo to htjeli.
Za Vaskrs se molim za svoju porodicu i prijatelje, ali i za sve one koji su me razočarali, izdali i prodali. Želim im isto što i mojoj porodici – da nađu mir duši i da ih zdravlje posluži. Sve ostalo je manje važno.
Želim da vaskrsne sramota u društvu i da više ne bude sve dozvoljeno. Želim da pružena ruka bude dovoljna da se dogovor održi, a data riječ dovoljno snažna da vrijedi.
Vaskrs za mene simbolizuje nadu, vjeru, poštovanje i opraštanje. I želim da svi u sebi pronađemo dovoljno ljudske snage da jedni drugima oprostimo i krenemo dalje. Da ponovo jedni u drugima nađemo vjeru u zajedništvo, i da u svakome pronađemo makar jednu osobinu vrijednu poštovanja.
Na kraju, da oprostimo sve ono što je bilo – jer vjerujem da u nama i dalje postoji dovoljno hrišćanske snage, bez obzira na sve izazove sa kojima se susrećemo.
Ne dozvolimo da nas dijele na „ove“ i „one“. Ne dozvolimo da nas politikanstvo razdvaja. I ne dozvolimo sebi da zaboravimo tradiciju – jer je upravo ona ono što nam daje snagu da se odupremo svim izazovima savremenog života.
Hristos voskrese!