U Crnoj Gori su čojstvo i junaštvo odavno apstraktne kategorije. Neću sad ulaziti u detaljisanje i definicije ovih pojmova jer mi služe samo kao početna tačka društvenog poniranja.
U jednoj od ranijih kolumni sam se bavio činjenicom da smo mi – muškarci, umnogome poklekli pred invazijom feminizacije pojma „muškarac“ i to smatram jednim od ključnih razloga propasti porodice kao osnovne ćelije društva a zatim i društva u cjelini.
Potpomognuti milionima iz inostranstva, domaći veleizdajnici uz svesrdnu podršku pokedinih piskarala koji sebe nazivaju novinarima konstantno plasiraju pacifizaciju urođenog muškog instinkt-a: da služi i zaštiti porodicu i dom!!!
Osnovna uloga muškarca je upravo to ali imajući u vidu prethodno navedeno je jasno da se godinama unazad radilo na tome da se ova uloga muškarca u javnosti percipira kao pogrešna iako je sve osim pogrešna.
Kako uvijek kao primjer koristim neku svoju životnu situaciju jer suštinski učim na primjerima iz svog života, ukazaću na činjenicu da sam štiteći nepovrjedivost mog doma, a potom uspomenu na pokojne roditelje u mjeri adekvatnog upotrijebio svoje znanje iz oblasti borilačkih vještina u sankcionisanju počinioca, od strane medijske ekspoziture bivšeg režima sam označen kao nasilnik.
Dakle – po mišljenju ovih genijalaca, kad Vam neko uđe u porodični dom, potom pokrade sve što je mogao i Vi mu zatražite da Vam vrati samo dvije stvari koje su uspomene na roditelje, a on to ne učini, Vi biste trebali da se lopovima zahvalite, ponudite mu osvježenje i eventualnu pomoć pri odnošenju Vaših stvari…
E, pa neće baš tako moći, makar kad je moj dom i moja porodica u pitanju.
Od tada se nije desilo da se neko nepozvan zaustavio pred mojom kapijom, a kamoli da je pomislio da uđe ili otuđi nešto.
Sad slijedi hipotetička zanimljivost:
Upravo jedna osoba od ovih „zabrinutih“ što me je targetirao kao nasilnika kad su ga kao vreću šamarali, cmizdrio je i čak nije pokušao ni da se zaštiti već je pošao da prijavi, ali, kako to po običaju biva, zbog nedostatka dokaza „izio vuk magarca“. Ili u konkretnom, išamarao „vuk magarca“.
Imajući u vidu principijelnost u odbrani stavova, ko je bolje u životu prošao – ja, kojeg su targetirali, ili ovaj išamarani koji je targetirao?
Procijenite sami – mene još nikad niko ošamario nije niti mi je ikad zatrebala pomoć u odbrani mojih prava kada je riječ o fizičkom integritetu.
Elem, stava sam da je bolje biti označen kao nasilnik nego kao kukavica i kao neko ko cmizdri po medijima, cmizdri po ambasadama i krije se po ulicama i na taj način bruka cio muški svijet!!!