Novosti

„Da takvizi za mnom dobro zbore, za mene bi to pogrda bila; Al’ kad takvi za mnom zlo govore, ja se tijem dičim i ponosim“

I dan – danas me pojedini ,,moralisti i gradžanisti” napadaju zbog presude izrečene prije sedamnaest godina koju sam ,,dobio” ne zato što sam bio kriminalac, ne zato što sam bio dio sistema i neku zloupotrebu kao državni službenik napravio, već zato što sam sa 18 godina branio svoj dom i uspomenu na pokojne roditelje od lopova. Da, od LOPOVA!!!

Ta presuda se i danas koristi kao argument, kao etiketa i kao pokušaj javne diskvalifikacije.

Međutim, svjesno se prećutkuje ključna činjenica: presudu mi je izreklo pravosuđe čiji je tadašnji vrh danas pravosnažno osuđen u dva odvojena krivična postupka zbog krivičnog djela protivzakonitog uticaja, pri čemu su oba slučaja povezana sa primanjem mita i nezakonitim uticanjem na donošenje sudskih odluka.

NEZAKONITOG UTICAJA NA DONOŠENJE SUDSKIH ODLUKA!!!

Riječ je o osobi koja je bila šef cijelog crnogorskog pravosuđa i koja je zbog tih krivičnih djela osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

To je formalno isti sud čije se odluke danas pokušavaju predstaviti kao neprikosnoveni dokaz moje „krivice“, bez ikakvog konteksta o prirodi sistema koji ih je donosio.

U trenutku donošenja te presude bio sam građanin bez ikakve institucionalne ili političke zaštite, faktički dijete od 18 godina bez roditelja, nez funkcije, bez moći, bez zaleđine i bez znanja i iskistva koje sad posjedujem.

Sa osamnaest godina branio sam porodičnu kuću i uspomenu na pokojne roditelje, suočen sa lopovima i sistemom koji je takvo ponašanje tolerisao, a otpor sankcionisao.

Bio sam žrtva tada a danas meta svih onih koji su sistem čija je ključna pravosudna figura danas osuđena na 10 godina zatvora zbog NEZAKONITOG UTICAJA NA DONOŠENJE SUDSKE ODLUKE!!!

Dok sam ja snosio posljedice toga što nijesam pristao da ćutim niti da se sklonim, niti da dozvolim neke stvari, danas svjedočimo pokušajima da se stvarni nosioci institucionalnih zloupotreba predstave kao žrtve. Isti oni koji su godinama imali odlučujući uticaj na sudske postupke i sudbine ljudi sada dobijaju sažaljenje i javnu empatiju upravo od onih istih krugova koji su mene pokušavali medijski satanizovati. Pametnome dosta!!!

U javnosti se lamentira nad sudbinom osobe koja je pravosnažno osuđena za protivzakoniti uticaj i primanje mita u vezi sa sudskim odlukama, kao da je riječ o nepravdi ili političkom postupku, a ne o sudskom epilogu dugogodišnjih zloupotreba pravosuđa.

Riječ je o simbolu sistema u kojem je pravo bilo podložno uticaju novca i moći — sistema koji je meni trajno zagorčao život.

Zbog toga na takve napade ne više odgovaram i neću odgovarati.

Ne zato što izbjegavam odgovornost — odgovornost sam preuzeo, nosio i nosiću je iako je od strane ,,tih i takvih nametnuta” — već zato što ne priznajem moralni, pravni, ni bilo koji drugi autoritet onima čiji koji su idoli pravosnažno osuđeni za zloupotrebu pravosuđa.

Ne prihvatam da mi osobe čiji su idoli osuđeni zbog primanja mita i protivzakonito uticanje na sudske odluke određuju granice časti, pravde i odgovornosti, niti da mi drže lekcije o pravu, moralu ili bilo čemu drugom.

Posebno ne oni koji su svjesno učestvovali u mom javnom targetiranju i medijskoj satanizaciji i oni koji su se zaklanjali iza velikih riječi i navodnog morala, dok su u praksi branili sistem u kojem su institucije služile interesima moćnih, a ne pravdi.

Nikada nijesam suštinski ni formalno bio dio tog i takvog sistema.
Nikada nijesam obavljao državne ili opštinske funkcije, nikada nijesam odlučivao o tuđim sudbinama, nikada nijesam imao privilegije.

Bio sam samo jedan obični NVO aktivista i građanin koji je pokušao da pomogne onima kojima je to bilo najpotrebnije, ali i kojo je odbio da se pokloni – ovakvima poput ovih koji si danas osuđeni za primanje mita i nezakonito uticanje na donošenje sudskih odluka.

Upravo zato sam bio njihiva meta tada i sada, ali sam i meta njihovih ,,spavača” uhljebljenih po institucijama nakon 2020-te godine.

I zato danas imam pravo da pitam, jasno i bez uvijanja:

da li je veći grijeh braniti svoju kuću i uspomenu na pokojne roditelje od lopova i ostati cijeli život van sistema i biti označen kao nasilnik ili biti na čelu pravosuđa i biti pravosnažno osuđen zbog primanja mita i protivzakonitog uticanja na sudske odluke?