Uprava policije je upravo donijela odluku koja predstavlja konstitutivni trenutak vladavine prava u Crnoj Gori – odbila je da dostavi spise predmeta Savjetu za građansku kontrolu rada policije u dijelu u kojem je Savjet nezakonito zahtijevao pristup dokumentima koji nisu u njegovoj zakonskoj nadležnosti.
Ovom odlukom policija ne samo da poštuje jasno definisane zakonske norme, već i čuva pravni poredak od neminovnog urušavanja uslijed pokušaja ekspanzije nadležnosti tijela koja su izvan okvira zakonom propisanih ovlašćenja.
Prema odredbama Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore, Savjet za građansku kontrolu rada policije je tijelo koje ocjenjuje primjenu policijskih ovlašćenja radi zaštite ljudskih prava i sloboda i kojem je policija dužna da pruži potrebne informacije i obavještenja u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja. Međutim, zakon ne daje Savjetu generalno ovlašćenje da traži i dobija čitave spise predmeta iz kojih proizilazi da je savjesno i zakonito obavljao policijske zadatke osim u segmentima koji su relevantni za ocjenu primjene policijskih ovlašćenja.
Ono što se danas dešava – insistiranje na dostavljanju cjelokupnih spisa predmeta — predstavlja pravnu konstrukciju koja potencira prekoračenje zakonske nadležnosti i implicitnu pretenziju kontrole policijskih odluka koje leže u domenima tužilaštva i sudstva, a ne građanskog nadzora. Takav pristup nije samo pogrešan, nego i opasan – jer pretvara nadzor u paralelnu instancu sa pravnim ovlašćenjima koja Savjet nema. Zahtjev za spisima predmeta koji mogu obuhvatiti tajne podatke, istrage u toku ili zakonom zaštićene informacije – sve to je izvan okvira onoga što Savjet može zakonito tražiti.
U tom kontekstu, odluka Uprave policije je ne samo opravdana, nego i neophodna: policija je striktno postupila u skladu sa Zakonom i stavila na mjesto stvarne zakonske nadležnosti sve one koji bi mogli da misle da su iznad Zakona. Time je jasno poručeno da niko – pa ni tijelo koje se predstavlja kao “građanski nadzor” – nema pravo da prekorači granice koje mu je zakon eksplicitno postavio.
Ovakav principijelan stav Uprave policije nije napad na kontrolu i transparentnost – naprotiv.
Transparentnost je osnova legitimnog rada svakog organa vlasti, ali transparentnost mora biti utemeljena u Zakonu, a ne u arbitrarnoj interpretaciji interesa. Uprava policije je prepoznala rizik od pravnog vakuuma i spriječila da sistem nadzora postane instrument pritiska, a ne instrument zaštite prava građana.
U situaciji kada se sve više pokušava pomiješati moralna odgovornost i politički pritisak sa pravnim ovlašćenjima, ova odluka predstavlja branik vladavine prava i znak da institucije mogu, i moraju, da djeluju unutar raspoloživih zakonskih okvira. Kroz ovakvu disciplinovanu primjenu Zakona, Uprava policije ne samo da štiti integritet policije kao javnog organa, već čuva i samu ideju da vlast mora biti odgovorna, ali ne i arbitrarna.
Uprava policije je pokazala pravnu dosljednost i čvrsto držanje u potpunom poštovanju Zakona – i to zaslužuje ne samo pozdrav, nego i jasan pravni stav da su granice nadzora propisane Zakonom, a ne proizvoljnom voljom tijela izvan svojih ovlašćenja.