Kao doktor pravnih nauka i neko ko se dugi niz godina profesionalno bavi pitanjima bezbjednosti, osjećam obavezu da se obratim javnosti povodom nedavnih dešavanja i reakcija koje su uslijedile nakon kritičnog događaja, a koji je izazvao talas protesta, uznemirenja i, nažalost, ksenofobije.
Prema zvaničnim informacijama, lica turske nacionalnosti koja su u vrijeme spornog događaja bila u fokusu javnosti, nakon sprovedenih provjera, puštena su na slobodu jer je dokazano da nisu kriva i da nemaju nikakve veze sa tim događajem.
Ipak, način na koji smo kao društvo reagovali pokazuje ozbiljan nedostatak strpljenja, razuma i povjerenja u institucije.
Psihologija mase, koja u kriznim situacijama često nadvlada racionalno razmišljanje, i ovog puta je prevagnula.
Umjesto da sačekamo činjenice, dozvolili smo da emocije, strah i predrasude preuzmu primat.
Rezultat toga je bila nepravedna osuda i stigmatizacija cijele jedne nacije — što je duboko pogrešno i suprotno temeljnim principima prava, pravde i profesionalne etike.
Moramo biti iskreni i priznati da smo kao društvo „trčali pred rudu“. U želji da brzo pronađemo krivce, reagovali smo ishitreno i nanijeli nepravdu ljudima koji su se slučajno našli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Takvo ponašanje ne doprinosi bezbjednosti, već naprotiv – urušava povjerenje, produbljuje podjele i stvara osjećaj nesigurnosti i kod većinskog, ali i kod manjinskih naroda.
Vrijeme je da se suočimo s posljedicama tih postupaka i da preduzmemo konkretne korake ka ispravljanju nanesene nepravde. To podrazumijeva javno priznanje greške, obnovu povjerenja i jasno opredjeljenje da se slične situacije u budućnosti ne smiju ponoviti.
U tom smislu, apelujem na državne donosioce odluka da razmotre mogućnost adekvatne kompenzacije osobama koje su bile neosnovano targetirane, čija je imovina u više navrata uništavana u različitim gradovima Crne Gore. Nepravda prema nevinima ne može se u potpunosti poništiti, ali odgovorna reakcija države može biti snažan znak da učimo iz svojih grešaka.
Ovo nije pitanje pojedinaca, već našeg kolektivnog integriteta i zrelosti.
Naša je obaveza, kao građana i stručnjaka, da budemo glas razuma, istine i dostojanstva — posebno onda kada masa krene u pogrešnom smjeru.