U posljednje vrijeme sve češće svjedočimo opasnoj eskalaciji mržnje koja se širi putem ulica i društvenih mreža, posebno kroz narative o takozvanoj ugroženosti države.
Ono što me najviše zabrinjava jeste lakoća s kojom se danas generalizuje i sudi čitavim narodima. Ne smijemo i ne možemo kriviti sve Turke zbog postupaka pojedinaca ili zbog nečijih političkih interesa.
Takva retorika ne samo da vrijeđa istinu, već stvara duboke pukotine u društvu. Sve više ljudi oko mene, pa i Bošnjaka, otvoreno govori da se ne osjeća bezbjedno. To je činjenica koju ne smijemo ignorisati. Kada se strah i nepovjerenje šire među komšijama, lako postajemo oruđe u rukama onih koji profitiraju od haosa i podjela.
Vjerujem da je cijela ova atmosfera mržnje i nepovjerenja pažljivo podgrijavana s ciljem da se destabilizuje država i oslabi povjerenje u institucije. Time se pokušava skrenuti pažnja sa pravih problema — prije svega sa odlučnih koraka koje bezbjednosne službe preduzimaju protiv najmoćnijih organizovanih kriminalnih grupa. Oni kojima istina i pravda ne odgovaraju žele da nas posvađaju i razbiju zajedništvo, jer samo u podijeljenom društvu mogu opstati.
Zato pozivam sve — i medije, i političare, i obične građane — da preuzmemo odgovornost i ostanemo razumni bez zapaljive retorike.
Ne smijemo širiti neprovjerene informacije, ne smijemo koristiti govor mržnje, i ne smijemo dozvoliti da nas lažne podjele udalje jedne od drugih. Naša je obaveza da stojimo uz istinu, zakon i mirno suživot, bez obzira na vjeru, naciju ili porijeklo.
Ja biram razum, a ne mržnju. Budimo ljudi, a ne igračke u rukama onih koji su nam djecu zavadili, državu opustošili i uništili mladost!!!