U vremenu kada se duh naroda lako uzburka, a emocije prijete da nadvladaju razum, važno je da se prisjetimo ko smo i od kakvog smo kova. Naša snaga nikada nije bila u mržnji, nego u dostojanstvu, u časti i u spremnosti da stanemo u zaštitu pravde bez da prelazimo granicu čovječnosti.
Događaji koji nas pogađaju ne smiju biti povod da se okrenemo protiv nevinih. Nasilje prema bilo kome, pa i prema turskim državljanima koji žive i rade među nama, nije put koji priliči Crnogorcu. Naša tradicija, vjera i čojstvo nas uče da se protiv nepravde borimo hrabro, ali pravedno — nikad udarajući na nemoćne i nedužne.
Takođe, ne smijemo dozvoliti da naši osjećaji budu zloupotrebljeni. Određene strukture, koje su na udaru službi bezbjednosti i tužilaštva, mogu pokušati iskoristiti bol i bijes ljudi da unesu nerede i potpiruju haos u državi. Ne smijemo im dati tu priliku. Pametnom, ujedinjenom i dostojanstvenom reakcijom spriječićemo da bilo ko opet rasparča mir i stabilnost koju gradimo generacijama.
U isto vrijeme, moramo biti budni i spremni da zaštitimo ono što nam je sveto — našu porodicu, našu zemlju i naš mir. Mi muškarci, kao glave porodica, dužni smo da budemo staloženi i oprezni; da ne dopustimo da strah ili bijes zavladaju domom, nego da budemo stub razuma i sigurnosti.
Ovo je trenutak da pokažemo da smo narod sa srcem, ali i sa glavom. Prava snaga nije u osveti, nego u sposobnosti da sačuvamo čast i mir. Sačuvajmo obraz, čuvajmo jedni druge — jer samo tako čuvamo Crnu Goru.
Neka nas vodi razum, a ne bijes. Neka nas vodi čast, a ne mržnja.