Već dva dana se ne stišava halabuka oko toga što je jedan poslanik kazao da u Crnoj Gori postoje mediji i medijski djelatnici koji, umjesto da svoj posao rade u interesu istine, rade u interesu nekih političkih i drugih grupacija.
Sve ovo meni lično ne bi bilo uopšte zanimljivo da se ne radi o istim medijskim djelatnicima i istim medijima koji su bezmalo tri godine vodili medijsku harangu protiv mene i proganjali me.
Nekoliko dana prije nego što je medijska haranga počela, upozorio sam javnost šta sprema „medijski bič“ ovih grupacija. Naravno, nije to mnogo zanimalo politički establišment jer nisam bio član ni jedne partije i nisu se mnogo osvrtali.
Ukazao sam i da, ako tako nešto rade meni koji sam u suštini najobičniji građanin bez javne funkcije, sjutra bilo ko može biti meta njihovih brutalnih medijskih napada.
Upravo se to i desilo, ali sada se ova grupa usmjerila na eksponente vladajuće partije i sad je „kuku-lele“.
Interesantno je to da je upravo jedan eksponent partije koju najviše napadaju meni spočitao to što su ovi mediji o meni iznosili neistine i pokušao to iskoristiti kao argument u jednom političkom momentumu. Rekao sam mu isto što i sada kažem – nije toliki problem što lažu, problem je što se te laži prihvataju i što neko vjeruje u njih.
Ćutali su kada sam ukazao šta se sprema, ćutali su skoro tri godine dok su mene medijski zlostavljali, ćutali su i sladili su se.
Ja se ne sladim njima, ali ih sigurno neću ni braniti jer sam ja sebe branio i odbranio bez ičije pomoći – pa može to i vladajuća partija sama.
Neka je za nauk – mudro me je ponekad poslušati. Na vrijeme…